Ne, nismo mi kraljevski potomci, ali ponekad se dičimo mjestom u kojem je smještena Mala škola – podno kraljevskog Bobovca. Dostojno je stoga jednom takvom gradu da se poveže s drugim kraljevskim mjestima naše drage domovine Bosne i Hercegovine. Možda nisu vođeni tako uzvišenim idejama patriotizma, ali jedna je skupina iz Male škole učinila upravo tako. Odgojiteljice s. Kristina i Ana povele su tzv. „sedmoricu veličanstvenih“ (tako su u maloškolskom žargonu nazvali jednu od skupina u Maloj školi sastavljenu od sedmorice dečki) iz jednog kraljevskog u drugi – iz Vareša u Jajce.

Više je povoda izletu organiziranom 11. lipnja 2022. godine: kraj školske godine, matura jednog i odlazak iz Vareša drugog člana skupine, ili jednostavno potreba da se skupina još više međusobno poveže i ojača. Krenuli su tako u jutarnjim satima poslije doručka na put. Iako nije trajao dugo, postojala je kratka pauza prije dolaska u Jajce. Bio je to kratak, a lijep predah na polovici puta. U Jajce smo stigli oko podne i naša je prva stanica, među brojnim planiranim, bila vodopad.

Na ručku smo bili kod sestara naše Bosansko-hrvatske provincije u sestarskom samostanu u Jajcu. Sestre su nas srdačno primile i počastile ukusnim jelima i vrlo ugodnim druženjem. Krenuli smo zatim put Plivskog jezera. Iako to nije bio naš prvotni plan, pokušavali smo preduhitriti kišu. Pojedini su se na jezeru čak ohrabrili i uskočili u vodu. No, kako je ipak bilo hladno, brzo smo se vratili u grad i započeli obilazak kulturno-povijesnih spomenika. Različiti uzrasti nisu bili prepreka da svatko pronađe nešto zanimljivo za sebe u obilasku tabije, tvrđave, tornja sv. Luke, katakombi, Medved kule i centra grada.

Nažalost, jedan dan proveden u Jajcu malo je da se obiđe sve ono što taj grad nudi. No, nismo to ni planirali jer naši planovi su i da se u Jajce još pokoji put vratimo. Oko 17.30 ušli smo u kombi. Ovo je važno spomenuti jer smo najavljenu kišu toga dana uspjeli izbjeći sve do trenutka ulaska u kombi. Tad je baš pljusnula odjednom. Bio nam je to dobar znak da je izlet dobra ideja. Sljedeća stanica bila je sestarska kuća u Bučićima.

Do Bučića većina putnika u kombiju je zadrijemala, osim vozača. No, sanovitost nije spriječila naše uživanje kod zajedničkog stola sa sestrama koje su nas dočekale s večerom. Objedi kod sestara u Jajcu i Bučićima nisu bili samo objedi. Bilo je to svjedočanstvo života i potvrda da su štićenici Male škole dio jedne šire obitelji, dio Bosansko-hrvatske provincije. Hvala stoga sestrama, zajedno s predstojnicama s. Dragicom i s. Reginom, na odvojenom vremenu i otvorenim srcima.

Skupina štićenika Male škole u pratnji odgojiteljica vratila se u Vareš u kasnim večernjim satima, umorni, ali ispunjeni viđenim i doživljenim.